O Debrecenu i događanjima na Europskom prvenstvu je sve rečeno. Zato ćemo samo prenjeti članak iz Dubrovačkog “Moj osvrt na EP u Debrecenu”U tom trenu su svi Hrvati bili zvijezde!
Srijeda, 12.12.2007. Prvi dan našeg boravka u Debrecenu. K’o grom iz vedra neba nas je pogodila vijest da je Marko Strahija ponovo pozitivan na doping kontroli. I ponovo hCG. Marko van sebe. Svi se u nevjerici pitaju je li to moguće. Kome se on zamjerio, tko je njega odlučio uništiti? No, javlja se i jedan drugi osjećaj. Strah! Pojačano lučenje ovog hormona se javlja kod ljudi koji boluju od tumora. Iako znamo da Marko ne laže i da je potpuno čist od nedopuštenih sredstava, nadamo se da je to ipak to. Nažalost, kasniji nalazi su pokazali kako je strah opravdan – u pitanju je bolest.
U ovakvoj situaciji treneri imaju pune ruke posla. Plivačima pažnju odvući u pravcu natjecanja, natjerati ih da spavaju iako znaju da njihov kolega i prijatelj ne spava i proživljava možda najgore trenutke u svom životu.
U četvrtak su krenule utrke. Sanja pliva kvalifikacije na 100 metara leđno. Napeto čekamo da završi jer ćemo na temelju te trke znati kako stoji u odnosu na konkurenciju. U polufinale ulazi kao šesta. Ali to nas ne zabrinjava. Trku je odradila rutinski, skoro se nije ni umorila. Poslijepodne pliva polufinale i uopće ne strahujemo hoće li plivati i u finalu. A to poslijepodne je dan za pamćenje. Najbolji dan hrvatskih plivača u povijesti europskih prvenstava. Naši su plivači osvojili dvije srebrne medalje, izborili tri sutrašnje finalne utrke te popravili čak pet hrvatskih rekorda. Saša Imprić najugodnije je iznenađenje – s osobnim i državnim rekordom uzeo je srebro u utrci na 200 metara mješovito – bio je drugi iza Mađara Laszla Czeha koji je postigao svjetski rekord. Duje Draganja s drugim ovosezonskim ostvarenjem na svijetu je osvojio srebro na 50 metara slobodno. Svjetski rekorder Šveđanin Nystrand bio je tek malo više od desetinke brži. Draganja će sutra plivati i u finalu na 100 metara leptir. Finalnu utrku izborio je s četvrtim rezultatom polufinala i još jednim rekordom Hrvatske. Među osam najbržih na 100 leptir je i Korčulanin Mario Todorović s najboljim osobnim vremenom. Mario je na 50 slobodno natjecanje završio na dvanaestom mjestu. Finalnu utrku je ostvarila i Sanja na 100 leđno više nego uvjerljivo – u polufinalu je bila druga iza Francuskinje Manudu. Osobni i hrvatski rekord popravila je za nevjerojatnih sekundu i 33 stotinke. Hrvatski rekord isplivala je u kvalifikacijama na 100 slobodno mlada šesnaestogodišnja Monika Babok. Srušila je pet godina stari rekord Petre Banović. Jedino što nam nije uspjelo to je muška štafeta. Diskvalificirana je u disciplini 4×50 metara mješovito. A isplivano vrijeme je bilo za još jedno finale i još jedan hrvatski rekord.
U petak ujutro Sanja je bila slobodna. Skoro slobodna. Nastupila je u kvalifikacijama štafete 4×50 m slobodno. Još jedan povijestan uspjeh. Po prvi put u povijesti Hrvatske ženska plivačka štafeta se kvalificirala u finale Europskog prvenstva. Poslijepodne Sanja potvrđuje svoju vrhunsku formu i novim apsolutnim hrvatskim rekordom osvaja srebrenu medalju. Ponovo je Manudu bila prejaka. Ali to nas puno ne zabrinjava. I tako je ona još uvijek u ženskom plivanju svijet za sebe. Barem za sada. Sanja je otplivala fantastičnu utrku i sve joj je bliža. Sigurni smo da će doći i taj dan kad će Manadu morati Sanji stisnuti ruku. Isto kao što joj je na ovom prvenstvu morala stiskati Janine Pietsch, Njemica kojoj je Sanja dosta puta «gledala leđa». Osim Sanje, bilo je još dobrih nastupa naših plivača. Duje Draganja je zauzeo peto mjesto u utrci na 100 leptir, Mario Todorović bio je osmi. Štafeta plivačica 4×50 metara slobodno zauzela je sedmo mjesto, Sanja Jovanović se još jedanput iskazala, kao prva plivala je državni rekord. Rekord Hrvatske na 50 leptir ostvarila je u polufinalu na 50 leptir i Monika Babok, ali nije uspjela ući u finale natjecanja. Završila je na desetom mjestu. U svakom slučaju, još jedan uspješan dan. Navečer Dmitar Bobev i ja dijelimo obaveze. On priređuje malu proslavu za one koje sutra ujutro čeka posao, a ja sam zadužen pronaći kakvo lijepo mjesto gdje ću izvesti ostale članove ekspedicije. Dogovor je pao, odlazimo Tomislav Karlo, Ivan Varvodić, neizostavni Mićo Dušanović i ja. Nećemo dugo ni puno jer smo sigurni kako je ovo samo zagrijavanje za ono što nas sutra očekuje. Naime, svi priželjkujemo zlatnu medalju. Tek se postavlja pitanje s kojim će vremenom to Sanja ostvariti. Sve se glasnije govori o svjetskom rekordu. Tješe me ekipa, ne očajavaj, Luči, primaju u restoranima i kartice. Kažu, posudit ćemo ti eure ako treba. Ma, ne dam im gušta. Platit ću večeru, samo nek’ se ostvare naše želje.
Subota, 15.12.2007. godine. S nestrpljenjem čekamo jutarnje kvalifikacije. Sanja kreće u posljednjoj grupi. U polufinale ulazi kao druga, stotinku iza Fabienne Nadarajah. Ali vidjelo se da je sve rutinski odrađeno. Bobče samo klima glavom i priprema Sanju za još jednu žensku štafetu. I opet povijest. Još jednom cure u poslijepodnevnom finalu. Uz Sanju, tu su još iskusna Smiljana Marinović i juniorke Monika Babok i Maja Pavlović. U polufinale se kvalificiraju Saša Imprić i Dominik Straga. Ponovo Hrvati plivaju i poslijepodne. Ma što plivaju! U Sanju su uprte oči cijele plivačke Europe. Svi poznanici prilaze i uvjeravaju nas da će se poslijepodne svirati hrvatska himna.
A poslijepodne se broj Hrvata u Debrecenu naglo povećava. Naoružani šalovima, zastavama i sirenama stigli su treneri i plivači zagrebačke «Dubrave». Sjedamo na tribine. Prva disciplina 50 metara leđno za plivačice. Sanja pliva u drugoj grupi. U finale ulazi kao prva s vremenom 27.15. Ma nema brige. Bila je prva i kontrolirala utrku. Točno se vidjelo kad je usporila. Uh, kad će 18 sati kad je na rasporedu finale. U međuvremenu je Saša Imprić izborio finale na 100 metara mješovito. Jedno proglašenje i evo Sanje. Staza br. 4. Do nje ljuta protivnica Janine Pietsch. Još jedan njihov dvoboj. Start! Skoro poravnate na okretu. Ipak, Sanja ima malu prednost. A onda izlazak iz okreta. Sanja je dulje pod vodom i izranja daleko ispred svih. Ide strašno. Jačina i broj zaveslaja je udaljavaju od ostalih. I ulazak u cilj, pogled na semafor: 26.50! Nevjerojatno! Trideset tri stotinke brže od starog svjetskog rekorda. Strašno! Tribine su na nogama. Pljesak ništa manji nego kad je domaći plivač Laszlo Cseh isplivao svjetski rekord u disciplini 200 metara mješovito. Pa ni rezultat nije ništa lošiji. Uostalom, ovo je najbolji rezultat u svijetu isplivan u 2007. godini bilo u muškoj, bilo u ženskoj konkurenciji. Sad još proglašenje. Svirat će «Lijepa naša». Ajme, koja čast! Koje zadovoljstvo! A Sanja pet minuta nakon svjetskog rekorda ponovo na startu. Treba je štafeta. Ponovo vrhunski rezultat. Cure su sedme u Europi. Ne vjerujem kako je netko ili će netko promisliti da je to slabo. Sedme među 39 zemalja učesnica. Rezultat vrijedan divljenja. Ali brzo to sve zaboravljamo. Proglašenje pobjednica u disciplini 50 metara leđno. Sanja u sredini hoda prema postolju. Na velikom ekranu se vrti planet Zemlja s natpisom «world record». Dodijeljene su medalje i spiker poziva gledatelje da ustanu i s poštovanjem odslušaju hrvatsku himnu. Kakav trenutak! Šepurimo se kao da smo mi zvijezde večeri. I nije daleko od istine. U tom trenu su svi Hrvati bili zvijezde. Okretali su se Nijemci, Grci, Nizozemci i domaćini Mađari. Svi su nam čestitali. I nikome nije jasno otkud tako maloj zemlji tako puno vrhunskih rezultata. Pao je prijedlog da se Hrvatska počne baviti isključivo proizvodnjom sportaša. Sigurno bismo imali veliki izvozni suficit i ne bi nam trebali krediti.
A meni će možda i trebati. Barem za dvije stvari. Namiriti troškove subotnje noći i mobitela koji nije prestajao zvoniti. Svi su htjeli čestitati, čuti izjave, uloviti Sanju prije odlaska na doping kontrolu.
Nedjelja, posljednji dan prvenstva. Sanja lagano, opuštajući se ulazi u trku na 200 metara leđno. Ne prolazi u finale iako je to sa sigurnošću mogla. Ali tko joj može zamjeriti. Priznajem, ni ja ne bih drugačije postupio. Ali i u nedjelju su Hrvati plivali finalne utrke. Saša Imprić je završio kao peti u disciplini 100 metara mješovito, Duje Draganja kao četvrti a Mario Todorović kao osmi u disciplini 50 metara leptir. Na kraju štafeta u sastavu Draganja, Todorović, Straga i Čerenšek je zauzela peto mjesto u disciplini 50 metara slobodno s novim apsolutnim Hrvatskim rekordom. Time je završio, po svima, za Hrvatsku najuspješniji nastup na prvenstvima Europe u kratkim bazenima. U sedamnaest finala su nastupili hrvatski plivači. Imali su i četiri polufinala. Osvojene su četiri medalje, Sanjine zlatna i srebrena, te po jedna srebrena Duje Draganje i Saše Imprića. Oborena su dva hrvatska juniorska rekorda i čak deset apsolutnih, te naravno, ono najviše, svjetski rekord. I sve su to donijeli plivačice i plivači iz jedne male Hrvatske. Iz zemlje u kojoj ima samo šest olimpijskih i šest kratkih bazena u kojima je moguće trenirati plivanje. Možemo li zamisliti što bi bilo da stvorimo uvjete kakve drugi imaju? Da ulicu zamijenimo športskim borilištima. Koliko bismo tek onda omladine u diplomaciji imali!