Nakon brojnih uspjeha na samom kraju 2012. godine, plivačice i plivači Juga su s puno optimizma ušli u Novu godinu. Siječanj je bio rezerviran za naporne pripreme na bazenu u Gružu, a smiješak ne silazi s lica Boruta Petriča, glavnog trenera u dubrovačkom klubu.-Kada sam dolazio u Dubrovnik, nisam ni u snu mogao zamisliti da ćemo već u prvim danima 2013. godine izgledati tako dobro, kvalitetno i moćno. Plivačice i plivači su stvarno strašno odradili pripreme. Imam odličnu momčad, kao da su svi vjetrovi svijeta baš u Dubrovnik dovukli ono najbolje što jedan trener može imati. Iskreno, očekivao sam kako će barem četiri – pet plivača odustati kada osjete novi način treniranja i moju plivačku filozofiju. Dogodilo se upravo suprotno, s ponosom mogu naglasiti da je odaziv na treninge gotovo 100 postotan. Pravi fenomen u svijetu plivanja. Djevojke i mladići žele učiti i naučiti nešto novo, a kvalitetni rezultati u prosincu dali su im dodatan motiv za rad. Uvijek sam bio optimist, ali neki su me ugodno iznenadili isplivanim vremenima.
Uz sve to, imam samo riječi hvale za organizaciju i ustroj Plivačkog kluba Jug. Od škole plivanja koja broji 130 djece i uspješno je vodi Made Popović Kitin, pa naših Ribica….Znate li da nakon više od 10 godina imamo najveći postotak djece koja nakon Škole plivanja ostaju u klubu. I to je dokaz kvalitetnog rada – naglašava Petrič.
Prvo natjecanje u 2013. godini je miting u Crnoj Gori (Igalo, 16. i 17. veljače), a potom slijede dva dijela Regionalnog prvenstva Hrvatske u Splitu (23. i 24. veljače te 2. i 3. ožujka).
-Idemo u Igalo s ukupno 24 plivačice i plivača iz grupe trenera Andreja Drobca i one koju ja vodim. To su kadeti, mlađi juniori, juniori pa sve do najstarijih. Iskoristit ćemo miting u Crnoj Gori, ali i nastupe u Splitu isključivo za trening. Rezultat mi neće biti toliko važan. Evo samo za primjer, svaki član PK Jug će u Igalu i Splitu plivati po devet puta. Mislim da to dovoljno govori o tome na koji način pristupamo prvim natjecanjima u 2013. godini. Sigurno je ovo nešto novo za njih, osobno sam već radio na takav način i pokazalo se uspješnim. Usprkos puno većem opterećenju, iskustva mi pokazuju da čak ni rezultat nije trpio.
Kako riješiti kronični problem kluba – puno je više plivača u odnosu na plivačice?
-Istina, ali vrijeme je najbolji lijek. Trenerica Made sada u Školi plivanja ima 10 djevojčica od ukupno 130 djece, ali uvjeren sam kako će tih 10 djevojčica ostati u klubu i idućih 10-tak godina. Dječaci otiđu na drugi sport ili se prebace na vaterpolo, a djevojčice ostanu u plivanju. Izgleda čudan problem kada se zna da je dubrovačko plivanje prvenstveno poznato po svojim – plivačicama.
Najveće natjecanje u prvoj polovici godine svakako je prvenstvo Hrvatske u 50-metarskim bazenima u Rijeci (21. – 24. ožujka).
-Već sam mladiće i djevojke upozorio na veliku razliku što se tiče prvenstva u 25 – metarskom i onoga u 50 – metarskom. I dok se na 25 metara još nešto može izvući na veliko srce, 50 – metarski bazen ne dozvoljava slabosti. Još jedan razlog zašto se tako naporno treniralo u siječnju. Očekivanja? S pravom računamo na popravljanje osobnih rekorda, a što će to donijeti na plasmanu, gotovo je sporedno pitanje. Naravno, neki plivači su blizu medalje, a Maro Violić treba otplivati normu za Europsko juniorsko prvenstvo. Tu su još dva velika natjecanja za mlađe kategorije, jedno su Europske igre mladih u Rumunjskoj, a drugo je međunarodno natjecanje reprezentacija Hrvatske, Slovenije i Srbije. Nadam se kako će Hrvatsku predstavljati barem četiri jugaša!
Plivački klub Jug je početkom ožujka domaćin prvenstvu Hrvatske za mlađe kadetkinje i kadete (9. i 10. ožujka), a potom je na rasporedu i Plivaton za najmlađe u Splitu ili Šibeniku.
-Glavni cilj je tehnički dobro isplivana utrka, barem mali napredak u odnosu na dotadašnji rezultat. Djecu u tim godinama treba što manje opterećivati nekim rezultatom, a inzistirati na tehnici jer je to preduvjet za daljnji i bolji rad. Silna prva, druga ili treća mjesta u mlađim uzrastima znaju biti potpuno kontraproduktivna, djeca, a posebno roditelji znaju onda „izgoriti“ u prevelikoj ambiciji.
Ivan Bilić je bio seniorski reprezentativac Hrvatske, Maro Violić postaje standardan član juniorske reprezentacije. Uvijek je nezahvalno govoriti o imenima, ali koga vidite kao budućnost dubrovačkog plivanja?
-Lako mi je odgovoriti na to pitanje. U ovom trenutku imam 15 plivačica i plivača koji uz pravi rad mogu postati jako dobri u ovom sportu. Dobar i uspješan trener kod svakoga pojedinca pronađe njihovu najveću vrlinu i na tome gradi planove za budućnost. Još ću jednom ponoviti kako stvarno nisam očekivao da ću dolaskom u Dubrovnik naći toliko perspektivnih sportaša. I kada kažem „jako dobri u ovom sportu“ onda uvijek postoje različite varijacije i razine na koje pojedinac može doći. Ali moj cilj je da svi oni nakon prestanka bavljenja plivanjem budu sretni svojom karijerom. Da kažu – dobro je bilo, a ne – upropastili ste mi život, ne želim više čuti ni za vas ni za plivanje!
Dubrovnik kao sportski grad? Vaša očekivanja prije dolaska i sada nakon pet mjeseci provedenih u Gradu.
-Ugodno sam iznenađen. Poštuju se i cijene sportski uspjesi. Pomoć gradskih vlasti uvijek može biti i veća, ali obzirom na stanje u državi i svijetu, mislim da je suradnja jako dobra. Možda je to moje subjektivno mišljenje, ali dojma sam kako je Plivački klub Jug puno kvalitetniji nego što se u Dubrovniku doživljava. Uvijek to kažem, plivanje je sport koji može spasiti život. I tebi i nekome drugome. I kada se razmišlja o raspodjeli sredstava za sport, bilo bi dobro da se gleda i ta strana priča. A da ne govorim o masovnosti i velikom broju djece u klubu.